Pažnja! Ovaj prijevod je jako zastario, molimo pogledajte original.
Što znači slobodan/free? ili Što podrazumijevate pod slobodnim softverom?
Napomena: U veljači 1998. jedna grupa je odlučila zamijeniti pojam "Free Software" (slobodni softver) s "Open Source Software" (softver s otvorenim izvornim kodom). Kako će biti razjašnjeno u donjoj raspravi, oba pojma u biti znače istu stvar.
Mnogi ljudi, kojima je slobodni (engl. free — znači i slobodan i besplatan — prim. prev.) softver nov, zbunjeni su jer se riječ "free" u pojmu "free software" ne koristi na očekivani način. Njima "free" znači "besplatan". Engleski rječnik navodi skoro dvadeset različitih značenja riječi "free". Samo je jedno od njih "besplatan". Ostale se odnose na slobodu i nepostojanje ograničenja. Kada govorimo o free software, mislimo na slobodu, a ne cijenu.
Softver koji je "free" jedino u smislu da ne morate plaćati za njegovo korištenje jedva je imalo slobodan. Može vam se zabraniti njegovo širenje, a skoro sigurno vam je zabranjeno njegovo poboljšavanje. Softver licenciran besplatno obično je oruđe u oglašavačkoj kampanji za promicanje srodnog proizvoda ili upropaštavanje manjeg konkurenta. Nema jamstva da će ostati slobodan.
Istinski "free" softver uvijek je slobodan. Softver stavljen u javno vlasništvo se može izvući i umetnuti u neslobodne programe. Društvo će izgubiti sva poboljšanja. Kako bi ostao slobodan, softver mora imati autorska prava i licencu.
Za neinicirane, program ili je slobodan ili nije. Stvarni život je puno složeniji. Kako biste shvatili kakve vrste stvari ljudi podrazumijevaju nazivajući softver slobodnim, moramo malo skrenuti u svijet programskih licenci.
Autorska prava su način zaštite prava autora određenih vrsta djela. U većini zemalja, na softver kojeg napišete automatski imate autorska prava. Licenca je autorov način dopuštanja korištenja izrađenog djela (u ovom slučaju softvera) drugima, na načine koji su autoru prihvatljivi. Ostaje na autoru da uključi licencu koja određuje na koje se načine softver smije koristiti. Za propisnu raspravu o autorskim pravima pogledajte https://www.copyright.gov/.
Naravno, različite okolnosti traže različite licence. Softverske tvrtke žele zaštiti svoju imovinu pa objavljuju samo kompajlirani kod (kojeg ljudi ne mogu čitati) i na korištenje softvera stavljaju mnoga ograničenja. S druge strane, autori slobodnog softvera općenito traže neku mješavinu sljedećega:
- Nedopuštanje korištenja njihovog koda u vlasničkom softveru. Budući da svoj kod objavljuju kako bi ga svi mogli koristiti, ne žele vidjeti da ga netko krade. U ovom slučaju, korištenje koda se smatra pitanjem povjerenja: smijete ga koristiti dok god igrate po istim pravilima.
- Zaštita identiteta autorstva koda. Ljudima njihovo djelo predstavlja velik ponos i ne žele da netko drugi može iz njega ukloniti njihovo ime ili tvrditi da ga je on napisao.
- Distribucija izvornog koda. Jedan od problema s većinom komercijalnog koda jest to što ne možete ispraviti bugove ili ga prilagoditi sebi jer izvorni kod nije dostupan. Također, tvrtka može odlučiti prestati podržavati hardver kojeg koristite. Mnoge slobodne licence zahtijevaju distribuciju izvornog koda. To štiti korisnika omogućivši mu prilagođavanje softvera svojim potrebama.
- Prisiljavanje svakog djela koje uključuje dio njihova djela (takva djela se u raspravama o autorskim pravima zovu izvedena) na korištenje iste licence.
Mnogi ljudi pišu vlastite licence. Na ovo se ne gleda s odobravanjem jer pisanje licence koja čini ono što želite uključuje sitničava pitanja. Prečesto je korišteni slijed riječi ili dvosmislen ili ljudi stvore uvjete koji si međusobno proturječe. Pisanje licence koja bi vrijedila na sudu još je teže. Na sreću, postoji više već napisanih licenci koje vjerojatno čine ono što želite.
Tri najrasprostranjenije licence su:
- GNU Opća javna licenca (GPL). Neke dobre uvodne informacije o programskim licencama i primjerak licence se može naći na GNU WWW stranicama. Ovo je najčešće korištena slobodna licenca na svijetu.
- Artistic licenca.
- Licenca u BSD stilu.
Neka od svojstava zajedničkih tim licencama.
- Softver možete instalirati na koliko god želite strojeva.
- Softver odjednom može koristiti bilo koji broj ljudi.
- Možete napraviti koliko god želite kopija softvera i dati ih kome god želite (slobodna ili otvorena redistribucija).
- Nema ograničenja u mijenjanju softvera (osim zadržavanja određenih obavijesti nedirnutima).
- Nema ograničenja u distribuciji, ili čak prodaji, softvera.
Zadnja točka, koja dopušta novčanu prodaju softvera, naizgled proturječi cijeloj zamisli slobodnog softvera. Zapravo je jedna od njegovih snaga. Pošto licenca dopušta slobodnu redistribuciju, kad jedna osoba dobije primjerak, mogu ga sami redistribuirati. Čak ga mogu pokušati prodati. U praksi, priprema elektronskih kopija softvera u biti ne košta ništa. Ponuda i potražnja će držati cijenu niskom. Ako velikom programu ili mješavini softvera odgovara distribucija na nekom mediju, kao što je CD, proizvođač slobodno može naplatiti koliko želi. Međutim, ako je zarada previsoka, na tržište će ući novi proizvođači i konkurencija će sniziti cijenu. Rezultat toga je da možete kupiti izdanje Debiana na nekoliko CD-a za tek nekoliko eura.
Iako slobodni softver nije potpuno oslobođen ograničenja (to bi postigli samo stavljanjem nečega u javno vlasništvo), korisniku omogućava što god je potrebno kako bi obavio zadatak. Istovremeno, on štiti prava autora. To je stvarno sloboda.
Debian projekt snažno podržava slobodni softver. Budući da se za programe koristi mnogo različitih licenci, razvijen je skup smjernica, Debianove smjernice slobodnog softvera (DFSG), koji pruža razumnu definiciju osnove slobodnog softvera. U glavnu distribuciju Debiana pušta se jedino softver koji poštuje DFSG.